Image and video hosting by TinyPic

Autor Tema: Da li smo svetlosna bića, ili bića privida?  (Pročitano 1237 puta)

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Da li smo svetlosna bića, ili bića privida?
« poslato: Jun 23, 2012, 16:15:21 »


U svim stvarima očituje se životni princip jednog jedinstvenog organizma. Materija je očitovanje života, ali ona ne živi iz sebe same.


Materija nastaje od svjetlosnih valova, atoma, koji prenose ideju univerzuma ili u krajnjoj liniji božanskog. Ali oni sami ne posjeduju stvarni život- samo privid, san, projekciju.  Tko ili što smo mi? Svjetlo ili sjenka?  Na ovo pitanje mora svaki čovjek pronaći odgovor u sebi samom.

„Istinsko svjetlo, kozmičko nepokretno svjetlo je izvor svog nastajanja. Ono je najviša stvarnost.Ustvari je ne moguće vidjeti to svjetlo. ne moguće ga je sa našim čulima pojmiti. To svjetlo, čovjek može da spozna samo iznutra;  u nepokretnoj točki , koja je središte svega.“

Walter Russel

Kako i sa koje polazišne tačke prosuđujemo što je stvarnost? Zar ne započinje sve u našem unutrašnjem biću; u malom svijetu mikrokozmosa?  U mikrokozmosu se nalazi naše tijelo sa čulnim organima, osjećajima i mislima- neprestano u pokretu kao u nekoj lančanoj reakciji ili u vrtlogu.  To je ono što mi nazivamo „čovjek“.  Kada se primirimo onda možemo iskusiti da se pored svega toga ili u pozadini nalazi jedan tihi Neko ili nešto nevidljivo koje sve opaža.  To je  kao jedan tihi plamen koji nazivamo svjesnost. On omogućava nastanak svega preostalog. Neprestano je prisutan čak i kad se sve drugo  mijenja. Ovaj plamen  se može shvatiti kao pozadina na  kojoj se kao u nekom hologramu  projeciraju više dimenzionalne slike. Značenje holograma se sastoji u tome da svaki pojedini dio sadrži mnogo potpunih slika cjeline. Svaki dio slike sadrži umanjene i malo mutnu- ali ipak potpunu sliku.

Nakon otkrića tehnologije holograma nastala je također i analogija sa našim univerzumom, to znači da naš univerzum može biti uspoređen sa jednim hologramom. Sve se može kroz to projecirati, pahuljice i zvijezde ali i predstava jedne više stvarnosti koja potiče izvan prostorno- vremenske stvarnosti.

Ova saznanja današnje nauke daju naslutiti da svijet nije onakav kako se mislilo. On nije skupina posebnih stvari i pojava već je projekcija u svjetlu univerzalne svjesnosti. Pri tome je prisutna važna činjenica da svaki pojedini dio te stvarnosti stoji u vezi sa svim ostalim i nosi u sebi otisak prema hermetičkom zakonu „kako gore tako dolje“. Drugim riječima: U svim stvarima se očituje životni princip jednog jedinstvenog organizma. Materija je otkrivenje života, ali ipak ne živi iz sebe same- ona je samo forma čovjeka, sunca ili drveta.  Materija nastaje od svjetlosnih valova koji prenose ideje univerzuma, zapravo božanskog.

Ipak iz sebe samih nemaju realan život, već su samo sjaj, san, projekcija. Sa ove tačke gledišta, također možemo razumjeti zašto se u znanosti i tehnologiji pojavljuju nesavršene i često oprečne teorije. To je kao istraživanje sjenke.  I tko istražuje sjenke? Sjenka sama?

Tko ili što smo mi? Na to pitanje mora svaki čovjek u sebi pronaći odgovor. Postoji jedan istinski život i jedno univerzalno svjetlo. Ne svjetlo koje pređe u sekundi 300 000 km., već Svjetlo koje se kreće nemjerljivom brzinom.

To je svjetlo koje ne mora nikuda putovati, ono je sve prisutno. Ono tako često nazivamo „svjetlo svjetla“, I materijalna egzistencija ili stvarna životna podloga za univerzum i za nas. Isto tako čovjek mora u sebi svjesno otkriti to svjetlo kao unutrašnju esenciju. Svijet, realitet koji poimamo ovisi uvijek od polazišne pozicije, svjesnosti promatrača.

U tome osjetni organi igraju važnu ulogu. Ako stvarno hoćemo da spoznamo jasnu sliku stvarnosti, morali bi kao prvo  naći jednu čvrstu nepromjenljivu tačku opažanja.

To je kao fotografiranje aparatom koji je u pokretu. Slike su nejasne, tek ako smo iznutra mirni i nepokretni, dobit ćemo jasnu sliku. Taj nepokretni centar se skriva u nama. Sačinjava istinsku, ljudsku esenciju i istovremeno je sveukupna središnja točka svog bivanja.

C.G.Jung, švicarski psihijatar jednom je rekao: “Tko gleda prema van, sanja – Tko usmjeri pogled ka unutra- budi se.“

Buđenje vodi ka istini, oboje je među sobom povezano.  Da bi mogao probuditi, čovjek mora čeznuti za istinom. To znači: poticati čežnju ka prosvjetljenju i spoznaji, sve podrediti tom svjetlu; sigurno korak po korak.

To se događa kroz spoznaju srcem, iz dana u dan, iz trena u trena, spoznaju toga što se nalazi u vezi sa dušom, sa naj unutrašnjim.

Na taj ćemo se način neprekidno približavati izvoru, jezgri našeg bića.

Tako će se plamen naše svjesnosti sve jače očitovati u našem mikrokozmosu. Kroz to će osobne brige i strahovi biti sve manji i napokon nestati.  Naša ograničenja i lažne predstave će proći i koncept velike cjeline će stupiti na njihovo mjesto. Naravno da to neće ići samo, bez bola i patnje.

To znači, gledati unutra i bez dalje zadrške ići putem ka praizvornom svjetlu i istini vlastitoga bića.

To znači, svjestan život i moć rasuđivanja između bića sjenke i bića svjetla.