Image and video hosting by TinyPic

Autor Tema: Da, biciklizam je najteži sport  (Pročitano 699 puta)

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Da, biciklizam je najteži sport
« poslato: Decembar 18, 2011, 21:14:18 »
Da, biciklizam je najteži sport




Biciklizam na prvom mjestu, maraton na četvrtom, plivanje na petom, a spoj ta tri sporta - triatlon - tek na drugom... Najbolji biciklista (Miguel Indurain) na najtežoj utrci (Tour de France) potroši energije kao fizički radnik za 75 dana najtežeg osmosatnog rada.

Promatrajući sportaše kako iscrpljeni dolaze na cilj, sigurno ste se zapitali koji je sport najteži. Uobičajeno je mišljenje da je to trčanje maraton, dok neki tvrde da je to najnovija sportska ludost triatlon i to prije svega onaj na kojem natjecatelji plivaju 3800 metara, voze bicikl 180 kilometara, pa onda trče maraton - i sve to bez odmora.

Da bi se izmjerila težina nekog sporta potrebno je odmjeriti mjerila primjenljiva za sve teške sportove (sportske igre ispadaju odmah iz konurencije jer tu pojedinac može zabušavati i svoj dio tereta prebaciti na suigrače). To su učinili stručnjaci instituta za istraživanje srca i sportsku medicinu u Kölnu pod rukovodstvom profesora Vildora Holmana, predsjednika svjetskog saveza za sportsku medicinu.

Pri sastavljanju rang-liste najnapornijih ili najtežih sportova u obzir su uzeli samo sportove i discipline koje se nalaze na programu olimpijskih igara (u konkurenciji, na primjer, nisu bili ultramaraton, alpinizam...) i to prije svega one u kojima je samo natjecanje teško i zahtijeva strahovite napore (u dizanju utega, recimo, trening je neusporedivo teži od samog natjecanja, a to važi i za bacačke atletske discipline)...

Kalorije kažu sve

Najsažetiji zaključak ovog istraživanja krije se u rečenici koju je na kraju posla izgovorio profesor Holman: Ne postoji sportska djelatnost koja bi se po težini mogla usporediti sa Tour de Franceom. Napor bicikliste nema suparnika u suvremenom sportu.

Dakle biciklizam je sport broj 1, kada je u pitanju težina, a na toj rang-listi triatlon je tek drugi, skijaško trčanje treće, maraton tek četvrti...

Mjerila za poredak težine pojedinih sportova i sportskih disciplina bila su, naravno, medicinska, a potrošnja kalorija za vrijeme natjecanja jasan je dokaz kome je bilo najteže, tko je uložio najviše napora. Profesor Holman i njegovi suradnici odlazili su zbog toga na mnoga natjecanja i ispitivali najbolje sportaše, a pobjednika su našli njihovi suradnici iz Pariza, koji su se bavili sudionicima najveće (bez sumje) i najteže (dotad samo navodno) biciklističke utrke na svijetu - Tour de France. Od prošle godine to je, naravno, postalo i službeno.

Za sedam sati i trideset minuta vožnje Španjolac Miguel Indurain na stazi dugoj 230 kilometara, sa devet uspona sa prosječnom visinskom razlikom od 1000 metara, potrošio je 12500 kilokalorija, a toliko je potrebno fizičkom radniku da radi od ponedjeljka do petka! Fizički radnik tada ima vikend i dva dana da se odmori i oporavi za nove napore, a Indurain je sutradan ponovno sjeo na bicikl i odvezao novih 250 kilometara... Na kraju Tour de Francea na kojem je slavio pobjedu, medicinski stručnjaci utvrdili su da je Indurain u 20 etapa potrošio 170000 kilokalorija, a to je po nekim drugim istraživnjima dovoljno za 75 dana najtežeg fizičkog posla.

Zaposlen čovjek u minuti utroši 7 do 8 kilokalorija, vrhunski maratonac 24, trkač na 10000 metara 25, dok Indurain utroši 33, a jedna etapa na profesionalnim utrkama traje prosječno pet do šest sati. I ništa tu ne bi bilo neobično da se hranom u toku utrke može nadoknaditi utrošena energija. To, nažalost, nije moguće. Za vrijeme izuzetnih, dugotrajnih napora, kakvi su oni na Tour de Franceu, hranom se može nadoknaditi osam do deset tisuća kilokalorija, a ostatak organizam nalazi u vlastitim rezervama masti, bjelančevina i ugljikohidrata.

Špageti i Coca-Cola

Da bi utrošili što manje tjelesnih rezervi i izbjegli potpuno iscrpljenje, biciklisti veliku pažnju poklanjaju ishrani za vrijeme treninga i utrke. Zbog toga prije starta tamane ogromne količine špageta i druge tjestenine bogate ugljikohidratima, a za vrijeme vožnje piju napitke koji također sadrže ugljikohidrate. Nekad se u bidonima nosila voda, zatim čaj, a profesor Holman preporučuje coca-colu i slične napitke (šest do deset litara dnevno) uz obavezan dodatak elektrolitskih napitaka čiji je zadatak da organizmu vrate minerale (CO, Mg, K) koji se gube znojenjem.

Usprkos tome biciklisti za vrijeme jedne teške etape izgube 1 do 3 kilograma tjelesne težine, pa ako žele nastaviti utrku, moraju do sutradašnjeg starta što više nadoknaditi.

Međutim, pravilna ishrana nije dovoljna da postanete biciklistički prvak. Da bi organizam došao do energije, mora sagorijevati kisik, a od sposobnosti potrošnje kisika zavisi i količina kalorija koju organizam može utrošiti. Prosječan čovjek može u minuti primiti (i utrošiti) 1.5 litara kisika, Indurain i nekadašnji prvak Eddy Merckx čak do 6.6 litara, a Jacques Anquetil i Bernard Hinault po 6.2 litre (200 mililitara kisika potrebno je za proizvodnju jedne kilokalorije).

Indurain i Merckx su i prvaci po veličini srca, koje u cijelom ovom kemijskom procesu u organizmu ima važnu ulogu. Kapacitet srca kod normalno razvijenih ljudi, koji se ne bave sportom ni teškim fizičkim poslovima, iznosi 750 do 800 mililitara, a u Indurainovim i Merckxovim grudima kucaju srca kapaciteta od 1.6 litara...naravno, netko bi morao reći da Indurainov učinak ipak nije uobičajen za biciklizam, jer se oni slabiji biciklisti ne troše toliko, ali tako je i u drugim sportovima. Profesor Holman i njegovi suradnici ispitali su najbolje iz svakog sporta ili one iz samog vrha: biciklistu Miguela Induraina, triatlonca Wolfganga Ditricha, skijaškog trkača Gunde Svana, maratonca Stevena Freiganga, plivača Jerga Hofmana.

Sezona duga 10 mjeseci

Profesionalni biciklisti sezonu počinju u siječnju, a završavaju je krajem listopada i u tih deset mjeseci svakog dana Miguel Indurain, najbolji biciklist na svijetu, trenirajući ili vozeći na manje teškim trkama nego što su Tour de France ili Giro d’Italia, utroši između 6000 i 8000 kilokalorija.

Više od njega, pa dakle i ostalih biciklista, u vrijeme treninga pred velika natjecanja, troše dizači utega, koji, da bi podigli 100 tona željeza, dnevno da iskoriste do 10000 kilokalorija. Međutim, za vrijeme natjecanja broj utrošenih kalorija u ovom sportu neusporedivo je manji.