Image and video hosting by TinyPic

Autor Tema: Info o lovu+Lorist-lovački magazin  (Pročitano 5242 puta)

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Odg: Info o lovu
« Odgovor #15 poslato: Oktobar 28, 2008, 11:03:20 »


 Iako su najpovoljnija staništa jelenske divljači u ritskim predjelima uz Dunav i Savu, zbog obilja hrane, velikih prostora i dobrih skloništa, jeleni se ponekad pojavljuju i na području naše zemlje i to u šumama Kozare, Motajice i Majevice. Ovisno od uvjeta (hrana, klima, nadmorska visina itd.) jelen može da naraste i do 150 cm, dužine 2-2,75 m a težine i do 300 kg. Ženke (košute) su u pravilu manje i lakše. Potpun razvoj dostižu do šeste godine. Jeleni žive u krdima.

Boja dlake im je ljeti rđasto-crvena i sa donje strane trbuha svjetlija a zimska sivkasta u raznim nijansama. Dlaka na vratu mužjaka je nešto duža. Mužjak ima rogove koji mogu dostići težinu i do 14 kg a mogu imati preko 26 parožaka. Rogovi počinju rasti već u prvoj godini i to samo dva šiljka bez ruža. U drugoj godini rastu šila sa ružom ali mogu imati po jedan ili dva paroška. U toku razvoja jelenu se povećava broj parožaka i rogovi dobijaju na težini sve do optimalne starosti a zatim opadaju. Rogovi opadaju u februaru i odmah počinju rasti novi koji su u početku prekriveni kožom, tzv. bastom koji jelen trljanjem o drveće odstranjuje. Vid, sluh i posebno njuh kod jelena su odlično razvijeni.

Hrani se livadskom travom, mladicama i pupovima, korom mladog drveća, šumskim plodovima: kestenom, žirom, divljim voćem i sl, koje naknadno preživa. Usljed pomanjkanja hrane mogu nanositi stanovite štete poljoprivrednim gazdinstvima, zbog čega je potrebno zasijavanje slobodnih površina kukuruzom, repom, topinamburom i sl.. U zimskim uvjetima uobičajeno je izvoditi prihranjivanje uz iznošenje soli što treba raditi tokom cijele godine. Potrebne su mu i veće površine sa vodom radi pića i kaljuženja.

Jeleni se pare krajem avgusta do konca septembra pri čemu dolazi i do čuvenih borbi jelena i rike, što je i najbolje vrijeme za lov. U maju ili junu, košute tele jedno a rijetko dva mladunčeta (teleta), koji imaju dlaku sa pjegama.

Prirodni neprijatelji jelena su vukovi, medvjed i psi lutalice.

Odg: Info o lovu
« Odgovor #16 poslato: Oktobar 28, 2008, 11:03:54 »


 Jelen se na prostorima gdje obitava obično lovi najviše u vrijeme rike, koja počinje početkom septembra i završava oko 20. septembra. U rici je najbolje loviti jelena u paru, tj. po dva lovca zajedno, kako bi jedan rikalicom izazivao jelena na riku, dok se drugi lovac u to vrijeme približava jelenu čija je pažnja usredotočena na riku drugog lovca. Jelena se može loviti i dočekom te šuljanjem u vrijeme kada vremenske prilike to dozvoljavaju (slaba kiša, vlažno tlo), a naročito po tragu na svježe napadlom snijegu.
Košute odnosno telad, love se u pravilu izvan rike šuljanjem ili dočekom, premda se mogu loviti i za vrijeme rike, ali tada ometamo u lovu one koji žele odstrijeliti jelena.

Prema Zakonu o lovstvu za odstrjel jelena koriste se puške sa izolučenim cijevima. Prema podzakonskim aktima za odstrjel jelena najmanja dopuštena kinetička energija zrna na 100 m je 2500 J (džula) a najmanja težina zrna iznosi 8,2 grama. Najveća dopuštena daljina gađanja iznosi 150 m.

Odg: Info o lovu
« Odgovor #17 poslato: Oktobar 28, 2008, 11:04:23 »


Srneća divljač (za mužjaka je u narodu uobičajen naziv srndać, srnjak, rjeđe jarac, ženku srna ili šuka a za mlado lane) naseljava šire područje Evrope i Azije. Staništa ove prelijepe divljači su rubni dijelovi mješovitih šuma uz široke livade. Srneća divljač je vrlo adaptivna te se u nekim dijelovima može vidjeti i sasvim blizu naselja i uz granice puteva. Nažalost, u našim lovištima je ovo gotovo izumrla vrsta, stradala najviše tokom agresije na BiH a dobrim dijelom je migrirala u mirnija područja. U lug "Srndać" Visoko već duže vremena stoji privremene zabrane lova srneće divljači.

Odrasli primjerci dostižu težinu i do 30 kg. Krzno se prilagođava vremenskim uvjetima te varira od ljetne boje žućkasto-crvene dok zimi krzno srneće divljači dobija sivo-smeđu boju. Na zadnjici srneća divljač ima bijelu fleku, tzv. ogledalo. Tek rođena lanad imaju na krznu pjege koja ih još više kamufliraju u prirodi. Mužjak ima rogove koji su sačinjeni od koštane materije a koje odbacuje u jesen Nakon čega počinju rasti novi. U proljeće srndać češe svoje novonarasle rogove koji su u to vrijeme pokriveni kožicom sa dlakama-bastom, istovremeno označavajući svoj teren. U toku zime, srneća divljač se skuplja u stada a u martu se stada razdvajaju. Kao preživari, srneća divljač je apsolutni vegeterijanac. Hrana se sastoji iz trave, listova, šumskih izdanaka, plodova livada i šume. Čula mirisa i sluha su izvanredna, dok je čulo vida slabije. Srne su daltonisti i ne registruju treću dimenziju prostora dok odlično reaguju na pokret.

U toku perioda parenja koji je u julu do početka augusta, mogu se čuti tipični zvukovi srndaća u potrazi za ženkom. Oplođena srna nosi plod 9 i pol mjeseci od čega je plod u stanju mirovanja 4 i pol mjeseca. Srna rađa (teli) najčešće dva, rijeđe jedno ili troje lanadi u maju/junu. Tek rođena lanad imaju težinu oko 1 kg a srna ih posjećuje samo zbog dojenja, kako ne bi privukla grabežljivce svojim tragom do skloništa. Lanad u to vrijeme najviše vremena provode ležeći na zemlji kako bi ostala zaštićena od pogleda grabežljivaca. Tek rođena lanad nemaju vlastiti miris. Zbog tog je i pogrešno nađenu lanad dirati, jer ih srna nakon čovječijeg dodira odbacuje. Srneća divljač može dostići starost do 15 godina. U tom periodu, zubalo je toliko istrošeno da se srne ne mogu prehranjivati.

Srneća divljač ima dosta prirodnih neprijatelja kao što su vukovi, medvjedi i neke ptice grabežljivice. Neprijatelji lanadi su i lisica i divlje svinje. Osim ovog dosta srneće divljači, posebno mladih, stradava prilikom obrade poljoprivrednih površina a odrasli stradavaju u saobraćaju. Posebni neprijatelji srneće divljači su i psi lutalice koji ih nemilosrdno proganjaju, često sa fatalnim posljedicama.

Srndać se najčešće lovi dočekom na livadama na koje pred večer ili u rano jutro dolazi na pašu. Lovimo ga također i šuljanjem za pogodna vremena. U vrijeme parenja tj. koncem jula i početkom avgusta lovi se srndać vabljenjem oponašajući zov srne.
Prema Zakonu o lovstvu za odstrjel srne koriste se puške sa izolučenim cijevima. Prema podzakonskim aktima za odstrjel srne najmanja dopuštena kinetička energija zrna na 100 m je 1000 J (džula) a najmanja težina zrna iznosi 3,2 grama. Najveća dopuštena daljina gađanja iznosi 150 m.

Odg: Info o lovu
« Odgovor #18 poslato: Oktobar 28, 2008, 11:05:36 »


Vuk je najveći predstavnik porodice pasa koji živi na ovim prostorima. Na našim terenima se u zadnje vrijeme rijetko susreće i populacija mu je vrlo ugrožena. Daleki je predak svih vrsta pasa, te na prvi pogled i podsjeća na pse ovčare. Vuk ima snažno i vitko tijelo sa uskim prsima i usko postavljenim prednjim nogama. Lubanja je šira sa uzdignutim ušima i jakim vratom. Krzno varira ovisno o godišnjem dobu i terenu na kojem se kreće, od sive do sivožute i boje pijeska. Dostiže težinu do 50 kg, ženka je nešto manja. Vuk živi u čoporima čiji rejon povezanih šuma i livada može da bude i do 400 kvadratnih kilometara. Radi ekonomskog i industrijskog razvoja i gustog naseljavanja, gotovo ga je ne moguće naći u razvijenim zemljama zapadne Evrope, te taj trend prijeti i našim krajevima.

Vuk je grabljivica (predator) i potrebno mu je otprilike 5 kg mesa na dan. Radi lova, na dan može preći i 150 kilometara. Omiljeni plijen su mu sve vrste srneće divljači, kao i lisice, zečevi, mali sisari, ali i domaće životinje kao što su koze, ovce, manja goveda i psi.

Vuk postaje polno zreo u drugoj godini života, iako se u čoporu koji je strogo hijerarhijski organizovan, pare samo po rangu najviši mužjak i ženka, tzv. Alfa mužjak i Alfa ženka. Period parenja je između decembra i marta. Vučica nosi 62-65 dana nakon čega koti 5-8 vučića. Vučići su u prvih 14 dana slijepi i potpuno ovisni o mlijeku ženke koja ih doji 6-8 sedmica. Već u trećem mjesecu života prate roditelje u lovu. Do ljeta ostaju uz roditelje nakon čega postaju samostalni. O njihovom odgoju se osim roditelja staraju i drugi vukovi iz čopora. U zimu se članovi porodice ponovo sakupljaju u čopor predvođen Alfa-ženkom. Vukovi su monogame životinje. U našim krajevima vuk nema prirodnog neprijatelja osim čovjeka. Zaradi podložnosti različitim vrstama bolesti, smrtnost mladih vukova je izuzetno visoka i iznosi od 60-80%.

Odg: Info o lovu
« Odgovor #19 poslato: Oktobar 28, 2008, 11:06:34 »


Naš je najpoznatiji i najrašireniji predstavnik porodice pasa. Veoma je oprezna i lukava. Riđocrvena boja lisice je dobro poznata svima. Usnice, grlo i obrazi su bijeli a bijela do srebrenasta boja se proteže niz prsa i trbuh. Rep lisice je dužine oko 50 cm sa bijelim završetkom. Na gornjoj strani repa cca. 2 cm od korijena nalazi se mirisna žlijezda tzv. viola koja proizvodi tečnost čiji miris omogućava razaznavanje u toku parenja. Trouglaste, šiljate uši i prednje strane šapa su crne boje. Oči su postavljene ukoso. Na šapama svih nogu lisica ima (kao i svi mesožderi iz porodice pasa) smrdljive žlijezde kojim obilježava svoj trag. Na taj način i lovački psi pronalaze lisicu. Lisica naraste u visinu 35-45 cm i u dužinu 100-140, od čega na rep otpada 40-50 cm. Težina joj se kreće od 6-10 kg. Ženke su nešto manje i lakše od mužjaka. Čulo sluha i mirisa je dobro razvijeno dok je čulo vida slabije te teže raspoznaje nepokretne predmete.

Lisica živi u šumama u podzemnim brlozima, ali nije stidljiva te se viđa i blizu ljudskih naselja. Po lijepom vremenu ostaje preko dana izvan jazbine, dok za lošeg vremena ili ako osjeti opasnost lisica provodi dan u jazbini. Lisica je u pravilu životinja sumraka, koja predvećer polazi u portagu za hranom i aktivna je cijelu noć. Hrani se mesom životinja, od miša do laneta, od fazanskog pileta do odraslog tetrijeba. Lovi i jarebice, divlje patke, razne ptice, zečeve čak i ribe. Zimi kad su srne izemogle zbog manjka hrane, često se jače lisice obrušavaju i na odrasle primjerke. Hrani se i otpacima koji ostaju iza ljudi, kao i strvinama uginulih životinja. U tom pogledu lisica jeste i korisna životinja jer nam svima godi njena uloga "komunalca". To je i razlog zbog čega nije potrebno niti biološki uputno potpuno uništavanje lisica u lovištima. Lisica živi pojedinačno. Više lisica se može vidjeti samo u vrijeme parenja koje počinje krajem decembra i traje do polovine februara. U to vrijeme se po nekoliko mužjaka približava jednoj ženki. U vrijeme parenja lisice se glasaju karakterisitčnim lavežom a mužjaci zavijanjem. Parenje se vrši u jazbini, rijetko izvan nje. Lisica je mudra životinja koja u vrijeme parenja dopušta da joj se svko približi. Nakon što je oplođena, ženka se povlači, a mužjaci traže novu ženku spremnu za parenje. Oplođena ženka postaje još opreznija nako što je oplođena. Lisica nosi 50-52 dana, nako čega okoti 5-8 rijetko do 12 mladih. Mladi se okote slijepi i progledaju nakon 12-14 dana. Sišu oko mjesec dana dok im zubi ne očvrsnu, kad ih majka hrani živim plijenom koji donosi u jazbinu.
             Pri prehrani mladih pomaže i mužjak koji donosi hranu, ali odgoj je prepušten ženki. S mjesec dana mladi počinju učiti kako ubiti plijen. Nakon četiri mjeseca života mladi se potpuno osamostale, a već s 10 mjeseci su spolno zreli. Životna dob lisice je 10-12 godina.

Lisice su podložne različitim bolestima, od kojih ističemo silvatično bjesnilo koje se ugrizom bijesne lisice prenosi na druge, pogotovo domaće i kućne životinje, što može biti opasno za čovjeka. Posebnu opasnost za čovjeka pretstavlja lisičija trakavica koja se u organizam čovjeka može unijeti konzumacijom šumskih plodova koji nisu termički obrađeni. Prirodni neprijatelji lisice su vuk, ris, neke vrste ptica grabljivica i naravno čovjek.

Lisica se lovi uglavnom u svakom skupnom lovu i uz pomoća pasa gonića. Posebno je zanimljiv lov vabljenjem. Prema Zakonu o lovstvu za odstrjel lisice koriste se puške  sačmarice. Za odstrjel lisice dopušteni prečnik sačme iznosi 3,5-4,5 mm. Najveća dopuštena daljina gađanja iznosi 50 m.

Odg: Info o lovu
« Odgovor #20 poslato: Oktobar 28, 2008, 11:07:07 »


Zec potiče iz stepskih područja i kao životinja lako podesiva svojoj okolini bio je raširen je na cijelom području sfrj. Ratna dešavanja i krivolov koji se može dijelom dovesti u vezu s posjedovanjem oružja kod građana su razlozi zbog kojih je ova populacija desetkovana. Zec voli suho i toplo vrijeme. Za zeca su tipične duge uši sa crnim špicastim vrhovima. Velike oči su postavljene stranično, tako da zec može gledati iza sebe bez okretaja glave. Krzno zeca je izuzetno dobro prilagođeno okolini, boje zemlje sa tamnijim i svijetlijim prugama, te je po tim karakteristikama majstor kamuflaže. Po trbuhu boja krzna prelazi u bijelu. Vanjštinom mužjak i ženka zeca se ne razlikuju. Može dostići težinu 4-6 kg.

Zec se hrani isključivo hranom biljnog porijekla i to travama, žitaricama, plodovima polja i šume, pupoljcima, mladicama, mladom korom, pri čemu se u slijepom crijevu zeca stvara visokovitaminska kaša  koju zec prvo odbacuje a zatim ponovo uzima čime zadovoljava svoje potrebe za vitaminom B1. Čulo vida je posebno dobro prilagođeno sa odličnom reakcijom na pokret. Dobro su razvijena i čula njuha i sluha. Poljski zec ne pravi kolonije za razliku od kunića. U zečijoj grupi vlada hijerarhija. Zečevi se inače rijetko viđaju preko dana. Izuzetak je vrijeme parenja, vrijeme trke u kasnu zimu i proljeće.

Zec spolno sazrjeva već sa sedam mjeseci. Pari se od decembra do augusta. Zečica se pari i koti 3-4 puta godišnje 1-3 mladih, koji se rađaju pokriveni dlakom i odmah vide. Period nošenja iznosi 42-43 dana. Zečica doji mlade jednom dnevno ukupno trideset dana. Svoje loge pravi na način da može osmatrati okolinu i biti na oprezu. Ukoliko mu se približava njegov neprijatelj, ostaje nepomično ležati vjerujući svojoj kamuflaži ili bježeći čuvenim skokovima i trkom brzine i do 80 km/h. Zečica najčešće ne boravi zajedno sa mladim, kako ne bi privukla pažnju predatora, ali je uvijek u blizini. Posebna zanimljivost je svakako činjenica da zečica može nakon 38-og dana nošenja ponovno biti oplođena. Smrtnost mladih je usljed hladnoće i prirodnih neprijatelja kao i obrade poljoprivrednih usjeva izuzetno visoka i iznosi više od 60%. Podložni su i različitim bolestima. U prirodi zečevi dostižu starost oko 4 godine. Zec ima najviše prirodnih neprijatelja jer je ukusna hrana svim grabežljivcima koji žive na našim terenima.

Zec se kod nas lovi uz pomoć pasa gonića, rjeđe psima ptičarima i šunjkavcima. Iako je lov ptičarima vrlo atraktivan, dosta je rijedak na ovom području. Može se loviti prigonom, pogonom i kružnim lovom.

Prema Zakonu o lovstvu za odstrjel zeca koriste se puške  sačmarice. Za odstrjel zeca dopušteni prečnik sačme iznosi 3-4 mm. Najveća dopuštena daljina gađanja iznosi 50 m.

Odg: Sta vi mislite o lovu ?
« Odgovor #21 poslato: Novembar 07, 2008, 19:05:01 »

     Ja jos uvek ne znam ni dali sam lovac...
 Trenutno, znam da me lov opcinjava, da uzima vise nego sto daje, da od coveka pravi zavisnika,da je to nacin zivota,da ispunjava... Neka hemija je u pitanju, sigurno. Strucne glave pominju i genetiku. Ja bih rekao sociologija. Jedno je sigurno, ne mogu se odupreti tome.
     Procitao sam mnoge definicije lova i lovca.  Ako ikad saznam odgovor na pitanje "sta je lovac" , reci cu vam.

Do tada cu da lovim. Odgovor ce doci pre ili posle.
« Poslednja izmena: Novembar 07, 2008, 19:34:47 descha »


  • adminsns Van mreže
    • Prijatelj foruma
    • *


    • Muškarac
    • Poruke: 7571

    • Ko se probudio u BGD za danas je dovoljno postigao

Odg: Sta vi mislite o lovu ?
« Odgovor #22 poslato: Decembar 02, 2008, 12:18:56 »
lov je super


  • adminsns Van mreže
    • Prijatelj foruma
    • *


    • Muškarac
    • Poruke: 7571

    • Ko se probudio u BGD za danas je dovoljno postigao

Odg: Info o lovu
« Odgovor #23 poslato: Decembar 02, 2008, 12:21:15 »
odlicne info.... =D>