To je dugodlaki, crno-beli pas s jakim, mišićavim telom. Živahan je i plemenitog izgleda. Visina bi trebala biti jednaka telesnoj dužini. Glava je plemenita, duga, čeono koleno je samo malo izraženo. Izrazito su razvijeni mišići na gornjem delu leđa. Glava izražava bistrinu. Nosna kost je ravna, njuška izrazito crna, oči tamne. Dlaka je duga i gusta, ravna, bez kovrča. Mužjaci imaju dužu dlaku na zadnjem delu udova i na repu (zastavica). Kod ženki to nije tako izrazito. Na ušima je dlaka resasta, rese su duže od ušiju. Prevladava bela boja s crnim mrljama ili točkama različitih veličina. Glava je crna, može imati i belu pegu. Visina - 60 do 65 cm, težina - oko 25 kg. Do sedamdesetih godina prošlog stoleća ptičarima nisu određivali boju. Kada je 1879. godine napisan standard za ovog nemačkog dugodlakog ptičara bila je dozvoIjena i crna boja. Godine 1908. tu su boju zabranili, jer je navodno bila rezultat ukrštanja sa škotskim gordonovim seterom i njufaundlendom. To je bilo pogrešno, jer su seljaci iz Munsterlanda godinama za lov koristili crno-bele pse i nisu ni pomišljali da bi ih ukrštali s engleskim psima. Tek 1919. godine je veliki minsterlandski ptičar, čiji je predak bio mali munsterlander, dobio svoj pasminski standard i uzgojni klub. Pouzdan je i svestran, posebno je sposoban tražiti pogođenu divljač. Više ih živi u kućama nego u psetarnicama. Munsterlander je i čuvar i porodišni pas, mada pre svega odličan pomagač u lovu. Među njima ima puno osetljivih pasa. Skloni su displaziji.